prijatelji sajta |
Vreme nikada ne možemo vratiti, uvek smo svesni te bolne činjenice.Ono što smo proživeli od kad smo došli na ovaj svet, ostaje zapisano negde duboko u našoj podsvesti i ponekad je dovoljan samo neki detalj, miris ili reč da nam pred oči izađu slike nekih davnih dana i događaja za koje smo mislili da su nestali negde, zajedno sa našim godinama. Kad kažete JAMURA sigurno odmah u glavi stvorite sliku s kraja sela ,trsku,vodu po kojoj se brčkaju barske ptice i čuje kreket žaba duboko u letnjoj noći. Ima istine u tome.Međutim čarima Jamure nije moglo odoleti ni jedno dete pa mislim da ne postoji osoba iz Karađorđeva koja barem jednom u detinjstvu nije dobila batine zbog jamure i to leti zbog nedozvoljenog kupanja u njoj ,zimi zbog klizanja i hokeja do prvog sumraka a u jesen i proleće zbog prljave odeće i obuće. Pored igara jamura je bilo pravo mesto za raznorazne nestašluke, dobro skrovište za prve povučene dimove duvana ... itd. Neće baš svi priznati al kako god bilo – verovatno ne postoji ni jedno vojvođansko detinjstvo bez bar jednom umočenog tura u jamuri.Pa u to ime želja mi je da joj odam dužno poštovanje i da joj mesto današnjeg smetlišta postavim temelje zelene oaze i da joj vratim one dečije osmehe, barske ptice i krekete žaba u zvezdanim letnjim noćima. Mnogi su otišli iz našeg sela al verujem da duboko u sebi osećaju miris zavičaja i sećanje na zalazake sunca posmatrane kroz gustu trsku sa dna jamure pecajući najlepše zlatne karaše . Ovde sam postao , ovde ću nestati.Ovde sam ugledao i nebeski beskraj i pučinu nad jamurom na kojoj se oko odmara i ovo ne bih zamenio ni za šta na svetu.Lepših možda ima, dražih ne. Kad čovek napusti sunce njegovog zavičaja ,ko će mu posvetliti na putu povratka. Pomozite da stvorimo kutak kakav jamura zaslužuje.
KO ŽELI DA POMOGNE NAĆI ĆE NAČINA , KO NE ŽELI TRAŽIĆE BEZBROJ IZGOVORA. Predsednik USR ,,Karađorđevo,, Jarić Dragan |